Ljudi su se oduvek trudili da sebi olakšaju prevoz beba. Međutim, do ideje za dečja kolica, kakva danas poznajemo, došlo se sasvim slučajno. Nekadašnja kolica za bebe nisu imala svoju današnju namenu. Posebno prevozno sredstvo za najmlađe prvi put je konstruisano u prvoj polovini osamnaestog veka, tačnije 1733. godine, od strane Engleza Vilijema Kenta.
Po zanimanju pejzažni arhitekta, Vilijam Kent je svojevremeno bio vrlo poznat i cenjen stručnjak. Na molbu lokalnog plemića da njegovoj deci napravi neku originalnu igračku na točkovima, Kent je ujedno napravio i veliki korak u istoriji industrije proizvoda za decu. Deo kolica, u kome su deca sedela, bio je prilično udoban, napravljen kao korpa u obliku školjke. Točkovi vozila bili su znatno veći nego danas, a vozilo se kretalo tako što su ga vukle zaprežne životinje, poni ili koza. Ovo mini zaprežno vozilo, koje je bilo bogato ukrašeno, vrlo brzo je doživelo ogroman uspeh u krugu lokalnih bogataša. Svi su prosto želeli da ga imaju, kao prestižnu stvar.
Već do polovine devetnaestog veka, dečja kolica su postala jako tražena i obavezna „igračka“ za decu, pre svega imućnijih slojeva Engleske Viktorijinog doba. Sama kraljica je posedovala tri primerka. Iako su bili glomazni i poprilično nesigurni, nisu izlazili iz mode. Ko je hteo da bude deo visokog društva, morao je da poseduje makar jednu ovakvu napravu. Budući stvorena za ljude koji hoće da uživaju, kolica su i stilizovana u takvom duhu, aristokratskom – glamurozno, sa primesama sentimentalističke doze na granici lošeg ukusa, više za razonodu, nego za ozbiljnu upotrebu.
Kolica su, u svom početku, pravljena najpre uglavnom od drveta ili drugih prirodnih materijala, dovoljno savitljivih za pletenje, poput današnjih pletenih korpi. Danas bi ovakva kolica bila muzejski eksponati, imajući u vidu današnje vreme brzog življenja. U to vreme, modeli su bili autentnični i dobijali su imena prema plemićkim titulama i dinastijama, kakvi su bili: Princeza, Vojvotkinja, Balmoral, Vindzor. Do 1848. današnja kolica bila su zaprežno vozilo. Pojavom drugog dizajnera, i to se promenilo.
Ručke na kolicima bile su novotarija koju je osmislio Amerikanac Čarls Barton, i na taj način im je osmislio „ozbiljniju“ funkciju. Ideja je bila da se roditeljima omogući da lično i svojeručno prevoze svoju decu. Bivši odbijen od svog, američkog tržišta, okrenuo se Englezima, i svoj proizvod ponudio Englezima i kraljicama Viktoriji i Izabeli, kao i egipatskim plemićima.