Dečja kolica kroz istoriju

    Slični članci

    Učestvujte u međunarodnom tehnološkom sajmu u Dubaiju

    Privredna komora Srbije i Razvojna agencija Srbije, na osnovu...

    MG4 osvojio titulu Automobila godine 2024 u Srbiji

      Beograd, 21.03.2024. godine - Asocijacija automobilskih novinara Srbije (AANS)...

    Veštačka inteligencija promeniće arhitekturu iz korena

    Sa Huwom Robertsom razgovaramo o njegovom profesionalnom putu, značaju...

    Zašto je poznavanje vašeg tipa kože ključno za efikasnu negu?

    Razumevanje sopstvenog tipa kože predstavlja temelj za svaku efikasnu...

    Podeli

    Ljudi su se oduvek trudili da sebi olakšaju prevoz beba. Međutim, do ideje za dečja kolica, kakva danas poznajemo, došlo se sasvim slučajno. Nekadašnja kolica za bebe nisu imala svoju današnju namenu. Posebno prevozno sredstvo za najmlađe prvi put je konstruisano u prvoj polovini osamnaestog veka, tačnije 1733. godine, od strane Engleza Vilijema Kenta.
    Po zanimanju pejzažni arhitekta, Vilijam Kent je svojevremeno bio vrlo poznat i cenjen stručnjak. Na molbu lokalnog plemića da njegovoj deci napravi neku originalnu igračku na točkovima, Kent je ujedno napravio i veliki korak u istoriji industrije proizvoda za decu. Deo kolica, u kome su deca sedela, bio je prilično udoban, napravljen kao korpa u obliku školjke. Točkovi vozila bili su znatno veći nego danas, a vozilo se kretalo tako što su ga vukle zaprežne životinje, poni ili koza. Ovo mini zaprežno vozilo, koje je bilo bogato ukrašeno, vrlo brzo je doživelo ogroman uspeh u krugu lokalnih bogataša. Svi su prosto želeli da ga imaju, kao prestižnu stvar. Već do polovine devetnaestog veka, dečja kolica su postala jako tražena i obavezna „igračka“ za decu, pre svega imućnijih slojeva Engleske Viktorijinog doba. Sama kraljica je posedovala tri primerka. Iako su bili glomazni i poprilično nesigurni, nisu izlazili iz mode. Ko je hteo da bude deo visokog društva, morao je da poseduje makar jednu ovakvu napravu. Budući stvorena za ljude koji hoće da uživaju, kolica su i stilizovana u takvom duhu, aristokratskom – glamurozno, sa primesama sentimentalističke doze na granici lošeg ukusa, više za razonodu, nego za ozbiljnu upotrebu. Kolica su, u svom početku, pravljena najpre uglavnom od drveta ili drugih prirodnih materijala, dovoljno savitljivih za pletenje, poput današnjih pletenih korpi. Danas bi ovakva kolica bila muzejski eksponati, imajući u vidu današnje vreme brzog življenja. U to vreme, modeli su bili autentnični i dobijali su imena prema plemićkim titulama i dinastijama, kakvi su bili: Princeza, Vojvotkinja, Balmoral, Vindzor. Do 1848. današnja kolica bila su zaprežno vozilo. Pojavom drugog dizajnera, i to se promenilo. Ručke na kolicima bile su novotarija koju je osmislio Amerikanac Čarls Barton, i na taj način im je osmislio „ozbiljniju“ funkciju. Ideja je bila da se roditeljima omogući da lično i svojeručno prevoze svoju decu. Bivši odbijen od svog, američkog tržišta, okrenuo se Englezima, i svoj proizvod ponudio Englezima i kraljicama Viktoriji i Izabeli, kao i egipatskim plemićima.

    Nastanak modernih kolica za bebe

    Nekih pedesetak godina kasnije, u junu 1889. godine predstavljen je i moderniji dizajn kolica. Ovoga puta konstruktor Vilijam Ričardson ih je dizajnirao tako da beba uvek može da bude okrenuta ka roditelju koji upravlja kolicima. Ovo je iziskivalo i zaštitu bebe od prejake sunčeve svetlosti, pa su tako ugrađene i prve tende za bebe u dečija kolica. Takođe, promenjen je i mehanizam pokretanja točkova, pa su počeli da se pomeraju odvojeno, što do tada nije bilo moguće. Zahvaljujući tim izmenama, kolica su znatno dobila na svrsishodnosti. Već do kraja Prvog svetskog rata kolica su postala dostupna svim klasama. Intenzivno se radilo i na njihovoj bezbednosti. Dobila su kočnice, stabilnije točkove, kao i dublje obode. Između dva rata pojedini delovi kolica bili su zamenjeni gumenim i plastičnim delovima. U to vreme počeo se koristiti i hrom u izradi samog rama kolica. Nakon Drugog svetskog prestiž je prešao u opštu potrebu, a kolica su bila sastavni deo i bogate i siromašne kuće. Polovinom dvadesetog veka kolica su postala uobičajena stvar. Oven Meklaren, aeronautički inženjer, koristeći svoje znanje iz oblasti aviomehanike, 1965. je dizajnirao aluminijumski ram, koja je predstavljao prvi kišobran za kolica. Ovaj dodatak omogućio je prvu zaštitu, a samim tim i veću mogućnost kretanja kolica. Kišobran kolica su dobila taj naziv jer su nakon sklapanja dobijala oblik kišobrana. Petnaest godina kasnije Fil Blejčer se upisao u listu inovatora kolica za bebe, tako što je konstruisao točkove za brzinu. Onog trenutka kad je poželeo da istovremeno trči po parku i vozi svog sina u kolicima, rodila se i ta ideja. Isprva, to nije napredovalo kako je zamišljao, pa je točkove kolica zamenio točkovima svog bicikla. Rezultat je bio uspešan, te je tako nastao i bejbi džoger. Na neki način, on je preteča današnjim kolicima za bebe sa tri točka. Poslednjih četrdeset godina ova industrija je toliko napredovala, da roditelji mogu da biraju između velikog broja modela kolica.
    spot_img