Od svih pokušaja definisanja lidera sa kojima sam se do sada susrela, najviše mi se svideo način na koji ga je opisao Džon Kvinsi Adams (šesti predsednik Sjedinjenih Američkih Država) – “Ako Vaši postupci inspirišu druge da više sanjaju, više uče i da postanu više, onda ste Vi lider.” Nekada se verovalo da se lider rađa, ali sada se zna da se lider treba i postati. Da ne bude zabune, potrebno je da se osoba rodi sa određenim predispozicijama, ali ako ne radi na sebi i svom stručnom usavršavanju ona neće moći da ispuni svoj potencijal i postane pravi lider. Pročitajte koje su to najvažnije osobine lidera.
Ljudi teže socijalizaciji i pokušavaju da se udruže kako bi obavili zadatke efikasnije i efektivnije. Takođe, postoje i zadaci koje pojedinac ne može samostalno da obavi. Zato se grupa pojedinaca okupljena oko zajedničkog interesa i obrazuje tim. A čim se formira tim, uvek se mora naći neko da ga vodi. Iz ovoga proističe da je liderstvo proces u kome pojedinac (lider) svojim ponašanjem utiče na druge pojedince (sledbenike), kako bi ostvario unapred određene ciljeve.
Pet izvora moći
Lider poseduje moć da se ponaša na određen način i da nametne svoju volju drugima. Socijalni psiholozi Frenč i Raven su još 1959. godine defiisali pet izvora moći, koji su i dalje aktuelni:
Referentna moć – proističe iz načina na koji pojedinac doživljava drugog pojedinca ili njegovo ponašanje. Na primer, nastavnik koga učenici vole ima referentnu moć.
Legitimna moć – proističe iz uverenja da osoba ima formalno pravo da izdaje naredbe i da očekuje da će ih drugi slediti. Na primer, sudija koji donosi presudu ima legitimnu moć.
Stručna moć – proističe iz ocene da pojedinac poseduje znanja i veštine iz određene oblasti. Na primer, turistički vodič koji ima obimno znanje o stranoj zemlji ima stručnu moć.
Moć kazne – proističe iz mogućnosti pojedinca da kazni, odnosno nanese štetu ili neprijatnost drugom pojedincu. Na primer, trener koji ne dozvoljava igraču da trenira zato što je zakasnio na trening ima moć kazne.
Moć nagrađivanja – proističe iz mogućnosti pojedinca da osigura korist ili zadovoljstvo drugog pojedinca. Na primer, menadžer koji nagrađuje zaposlenog za zalaganje na poslu ima moć nagrađivanja.
Raven je 1965. dodao još jedan izvor moći, koji je naročito značajan u savremenom društvu s obzirom na brzinu komercijalnih i tehnoloških promena
Informaciona moć – proističe iz mogućnosti pojedinca da kontroliše informacije koje su drugom pojedincu neophodne da obavi neki posao. Na primer, menadžer koji je dao novozaposlenom zadatak koji treba da uradi, ali mu nije objasnio proceduru potrebnu za realizaciju tog zadatka.
Lider razume sve tipove moći i zna kako da ih pravilno iskoristi kao bi postigao najbolje rezultate. U zavisnosti od situacije, potrebno je koristiti odgovarajući tip moći, a to znanje se stiče iskustvom. Referentna i stručna moć su se pokazale veoma efektivnim u praksi. Moć kazne se najređe koristi u praksi zato što ima kratkoročan efekat, može smanjiti efektivnost organiziacije, usled straha, nepoverenja i konflikta koji se mogu javiti kod podređenih. Lideri svoju moć koriste poštujući kulturu organizacije i vodeći računa o promenama u okruženju. Oni vrednuju svoje podređene, umesto da ih samo kontrolišu ili upravljaju njima.