Arača mesto gde se lečio englelski kralj Ričard Lavlje Srce

Related

Kako samopregledom sprečiti pojavu ozbiljnijih bolesti i stanja

    Očuvanje zdravlja trebalo bi da bude prioritet svakog čoveka,...

Najčešća pitanja o laserskoj rejuvinaciji vagine

  Kako laserska rejuvinacija vagine funkcioniše? Laser stimuliše bujanje kolagena i...

U lavabou vam se stalno zadržava voda – evo šta treba da uradite

Zapušen lavabo nećete moći dugo da koristite jer će...

Godišnji odmor u Puli

  Velika većina ljudi vredno radi preko cele godine, tako...

Koliko je teško izaći iz zone komfora i poslovno se pokrenuti

    Poslovni svet je dinamično okruženje podložno konstantnim promenama, koje...

Share

Arača je benediktanski manastir iz 12. veka čiji se ostaci nalaze između Novog Bečeja i Novog Miloševa. Ostale su ruševine, ali i danas privlače pažnju turista i vernika koji obilaze ovo mesto iako je put do njega u veoma lošem stanju.

Pretpostavlja se da je crkva pripadala imanju koje je 1407. godine kralj Žigmund podario despotu Stefanu Lazareviću. Kasnije je pripadala despotu Đurđu Brankoviću, koji ju je poklonio Pavlu Birinjiju.Konzervatorsko-restauratorski radovi na crkvi obavljani su poslednji put od 1970. do 1978. godine.Po legendi, Araču je pohodio i englelski kralj Ričard Lavlje Srce.

U Trećem krstaškom ratu, pošto nije smeo da pređe preko Francuske, oktobra 1192. krenuo je kući manje poznatim putem. Sa juga do Dunava, kao put koristio je obale reka. Izbivši na Dunav, zaplovio je oprezno šajkama uzvodno. Vožnja je bila otežana zbog santi leda. Na ušću Tise u Dunav kod današnjeg Slankamena, susreo je monahe iz Arače. Prihvatio je poziv da se oporavi u njihovoj opatiji i sačeka da prođe zima.

Po legendi, Araču je pohodio i englelski kralj Ričard Lavlje Srce.

Iscrpljeni Ričard imao je na koži rane od oklopa i mučila ga je kostobolja. Slično su se osećali i ostali ratnici. U Arači su se lečili oblogama od ugrejanog blata koje su starosedeoci, Sloveni, vadili u vreće od rogoza i razmenjivali sa monasima za so.

Tajna blata i nalazište čuvali su se kroz generacije. Mnogi su bili ubeđeni, čuvši kako Sloveni vade blato, da to plavokosa barska vila Rusalka noću vileni. Po ovoj staroslovenskoj vili, jezero i okolina nazvani su Rusalka, kasnije Rusanda – piše rano preminuli zrenjaninski književnik Dragan Lalić, zaljubljenik i vrsni poznavalac zavičajne istorije.

spot_img